Autoweb - prvi hrvatski auto portal

Iako automobil kojeg danas opisujemo nosi Toyotin znak, zapravo ima češku putovnicu. Malog Ayga rodila je majka japanka, a tata mu je izvjesno francuz - jedino ne znamo je li Citroen ili Peugeot. Svejedno, svi oni su sada jedna velika obitelj. Aygovi roditelji susreli su se na poslovnom pikniku u Češkoj, a na mekanoj travi zelene livade začeta je ideja o trojici blizanaca. Istu livadu danas krasi tvornica, koja je dignuta kao spomenik blistavoj ideji stvaranja malog, minimalističkog gradskog automobila, u potpunosti prilagođenog aktualnom trenutku s početka 21. stoljeća.

Toyoti se mora odati priznanje za hrabrost jer je odlučila svoj novi najmanji model, Aygo, hrvatskom tržištu ponuditi i u dizelskoj varijanti. U isto vrijeme, pitamo se treba li uz Aygo stajati kratica D-4D? Odgovor može biti i potvrdan i niječan. NE, jer je litreni benzinac sasvim dobar izbor i razumna investicija, i DA, jer zahvaljujući francuskom HDI know-how-u Aygo s Common-Rail agregatom smjesta djeluje ozbiljnije. Nasuprot baznoj motorizaciji, dodatni, četvrti cilindar praktički eliminira sve vibracije, a dizelska snaga koja navire iz dubina omogućava vožnju s vrlo malo šaltanja.

Maksimum od 130 njutnmetara optimalno je upotrebljiv jer krivulja momenta izgleda kao povučena ravnalom. Uredna vozna svojstva i dobre performanse Ayga čine upotrebljivim i na dužim relacijama. 54 dizelska konja žilavo se nose i s autocestom, gdje će, nakon podužeg zaleta, tahometar pokazati impresivnih ali imaginarnih 160 na sat. Pritom je ovaj autić prirodno nadareni štedljivac. Uz iznenađujuću elastičnost upravo je ekonomičnost glavna prednost naftaškog Ayga, a gradski segment našeg ekstenzivnog testa protekao je s manje od 6 litara Eurodizela na 100 kilometara. Ekologe će veseliti i Euro 4 norma koju Aygo zadovoljava bez filtra čestica.

Poslije svega, skeptici i dalje upozoravaju na upitnu isplativost dizelskog Ayga, skrećući pažnju na jeftinijeg benzinca skromne žeđi. Odgovaramo kako dizel jednostavno ide bolje, još je štedljiviji, a negativna razlika u nabavnoj cijeni kod kasnije se prodaje može pretvoriti u pozitivnu. Pa ukoliko to želite (ili razmišljate o tome), bez straha investirajte u dizelaša. Potom brzo zaboravite koliko ste ga platili i vozite se u automobilu koji troši poput skutera!

Ekonomičnost D-4D izvedbe nije sporna ali istovremeno uvjetuje prihvaćanje konstantne buke slabo izoliranog motora. Osim toga, vlasnik Toyote Aygo mora biti spreman i na nekoliko dodatnih, već davno zaboravljenih kompromisa. Premda unutrašnjost raspolaže velikim brojem odlagališta, nijedno nije zatvoreno. Ugrađeni CD-autoradio ima i frontalni 3.5 mm linijski ulaz za eksterni izvor zvuka (poput MP3 playera ili discmana), no ozvučen je nekvalitetno, samo jednim parom zvučnika smještenih u podnožje prednje šajbe. Za ovaj automobil ESP uopće nije predviđen, a premda je EuroNCAP rezultat je s 4 zvjezdice za sigurnost putnika dosta dobar, unutrašnjost je mjestimično toliko spartanski izvedena da je stalno prisutna opasnost od sitnih ozljeda. Primjerice, zglob za preklapanje stražnje klupe i centralna hvatišta priključaka prednjih sigurnosnih pojaseva izvedeni su u tehnici golog metala što predstavlja prirodnu opasnost za duge nokte ili dječje prste.

Plastični elementi unutrašnjosti spojeni su kvalitetno pa nema "cvrčaka". Ipak, dojam pada na detaljima poput izolir-bandom pričvršćenih kablova za signaliziranje nezakopčanog sigurnosnog pojasa ili električnih podizača čije se sklopke nalaze samo u vratima - tako da vozač bez rastezanja ne može kontrolirati suvozačevo staklo. Izvedba lagane, ali ne odveć precizne ručice mjenjača na nivou je davno otpisane Seat Marbelle, a otvor prtljažnika (odnosno stražnje staklo) stvara vrlo visok utovarni prag. Sve ovo su samo sitnice i ne bismo ih navodili ukoliko bi automobil bio jeftiniji. Ovako, stvara se dojam kako je TPCA odlučila putem relativno visoke cijene svog proizvoda u najkraćem mogućem roku povratiti novac uložen u gradnju nove tvornice.

Na kraju, spomenimo kako je dizelski Aygo dostupan samo uz bogatiji paket opreme Plus. Serijska oprema broji 4 zračna jastuka, ABS, servo i CD-autoradio, dok s doplatom treba kalkulirati samo za klimu i (po želji) metalik boju. Trogodišnje jamstvo kroz 100.000 kilometara i Toyotino blistavo ime dodatno će olakšati odluku ZA, dok će samouvjerena cijena mnoge navesti na odgodu kupovine.

Naposlijetku, riječ je o 92.000 kuna (s uključenim doplatama za klimu i metalik skoro 100.000 kn), za što drugi nude i osjetno veće, no ne tako moderne dizelaše. Zato strategiju Aygove tržišne utakmice prepustimo Toyoti i zaključimo kako je ovaj svestrani mališan ne samo uvjerljiv gradski prijevoznik već ujedno i jako dobar automobil.

Svakako pogledajte i ove članke

• Toyota Aygo+ MMT - Veliki igrač