| Predstavljamo – Peugeot RCZ i tvornica Magna Steyr |
|
|
|
| Autor Miklos Lang | ||||
| Ponedjeljak, 14 MARCH 2011 00:00 | ||||
|
RCZ je nastao na bazi građanskog kompakta 308 i upravo je toliko poseban koliko to platforma ovog modela dozvoljava. Rezultat je ekskluzivni sportski kupe koji plijeni atraktivnim izgledom i dosljednim ponašanjem u zavojima. U prvi mah nas je podsjetio na smanjenu verziju Pežoovog prototipa za 24 sata Le Mansa, a očita je nakana proizvođača da ovim modelom parira Audiju TT. Peugeotov kupe se sastoji od 1600 do 1700 zasebnih dijelova od čega na karoseriju otpada njih 400. Pored poznatih izvedbi 1.6 THP (156 KS) i 2.0 HDi FAP (163 KS) od rujna prošle godine RCZ je na raspolaganju i u verziji s 1.6 litrenim THP benzincem snage 200 KS. U usporedbi s njemačkom konkurencijom Austro-Francuz ima daleko prihvatljiviju cijenu, skoro bi se moglo reći da je jeftin – u Hrvatskoj ga trenutno možete kupiti od 195.500 kuna naviše. Doduše, za tu svotu dobivate "samo" solidnog 1.6 turbobenzinca s pripadajućih 156 KS i dovoljnom količinom okretnog momenta (240 Nm pri 1400 do 4500 o/min). Takav RCZ vas neće katapultirati na način da ostane bez daha, ali ipak ima nesvakidašnje performanse što u spoju s agilnim ovjesom, odličnim upravljačem i dobrim mjenjačem rezultira velikim mogućnostima na svakoj vrsti prometnica. Nedavno je međutim stigao i onaj "pravi" RCZ. Bazira se na istom 1.6 litarskom bloku ali mu je snaga povećana. Karakterom je puno vatreniji od manjeg brata o čemu svjedoči i posve drukčije područje razvijanja maksimalnog momenta (275 Nm pri 5500 do 6800 o/min). Ubrzanja i elastičnost snažnijeg motora stvaraju jasnu distinkciju prema jeftinijoj izvedbi. No pitanje je treba li svakom kupcu baš vrhunski model ili je dovoljno investirati u pristupačnije verzije, obzirom da se u kod RCZ-a u svakom slučaju radi o nečemu posebnom... Spadamo među vozače koji bi se zadovoljili s osnovnim turbo-motorom – njegove su nam performanse dovoljne i mislimo da TCZ THP 156 u 95% prometnih situacija može ponuditi potpuni užitak. Što se vožnje upravo te izvedbe tiče, oduševila nas je mirnoća kojom prati podlogu i pri vrtoglavim brzinama preko 220 km/h, iako se doista treba upitati je li sposobnost razvijanja takvih brzina u današnjim prometnim okolnostima uopće pametna stvar. Putnički prostor je malen ali komforan ali stražnja "plus dva" sjedala možete zaboraviti već u startu. Bolje bi bilo RCZ promatrati kao sportski dvosjed s vrlo pristojnim prtljažnikom odnosno kao elitističko prijevozno sredstvo za samce ili par bez djece – gdje god se uputili, s RCZ-om ćete biti "dobro odjeveni". Predviđeno je da se do 2015. godine proizvede ukupno 80.000 RCZ-a, a do danas je Magninu tvornicu u Grazu napustilo njih oko 20.000. Magna grupa upošljava 8.800 djelatnika u 32 pogona i prisutna je na 3 kontinenta. Ovaj konzorcij sa stogodišnjim iskustvom u autoindustriji nedavno se spominjao i kao potencijalni preuzimač Opela, no to je jedna sasvim druga priča. Magnini najjači proizvodni pogoni su u Grazu, s kapacitetom od 100.000 vozila godišnje, a tamo se osim RCZ-a sastavljaju i Mini Countryman, Aston Martin Rapide, te dva Mercedesa koja su namijenjena izuzetno zahtjevnijoj klijenteli – G-Klasse i SLS AMG s aluminijskom karoserijom. Što se PSA grupacije tiče, prvi kontakt s Magnom je ostvaren još prilikom razvoja krovnog mehanizma za model 308 CC, no RCZ je ipak prvi Peugeot koji se u cjelosti producira u Austriji. Sve je počelo 2007. s prototipom RC Z prikazanim na Frankfurtskom sajmu. Tada je Peugeot dao obećanje da će u roku od samo dvije godine prototip pretvoriti u komercijalni model. Za realizaciju tog hrabrog plana zadužili su austrijsku Magnu što se pokazalo dobrom odlukom. Uključujući i posao oko razvoja, za projekt je potrošeno samo 29 mjeseci. Očito je Magna spremna na sve izazove i postigla je da se na kraju priče ovaj ekskluzivni sportski kupe prodaje po sasvim ne-ekskluzivnoj cijeni. Da bi to bilo moguće Magna je u čitavoj prototipskoj fazi maksimalno koristila virtualni inženjering, a tek je pred sam kraj razvojnog ciklusa proizvela vozila. Konkretno njih stotinjak, samo da bi se provjerile sve one spoznaje koje su virtualni modeli već prethodno simulirali. Kroz takav proces se istovremeno validira i umjetna inteligencija korištena prilikom razvoja, ne bi li se idući projekti dovršili s još manje realnih, a više virtualnih testova – brže, i još jeftinije. Svakako pogledajte i ove članke
|
||||