| TEST: Hyundai i20 1,2 - nenametljiva kvaliteta |
|
|
|
| Autor Jerko Miletic | ||||
| Nedjelja, 22 FEBRUARY 2009 00:00 | ||||
|
Ipak, koliko god Getz bio uspješan i nadasve kvalitetan proizvod, u gužvi te klase ponajprije je bio prepoznat kao odličan proizvod u smislu uloženog i dobivenog, dok u većini detalja nije mogao konkurirati razvikanoj japanskoj ili europskoj konkurenciji. Europski dizajn Izgled Hyundaija i20 nastao je u Russelsheimu u Njemačkoj i samim time očito je, kojem tržištu i po čijem ukusu je kreiran. U osnovi moderan dizajn koji mora zadovoljiti većinu europskih kupaca ipak ne nudi ništa novo ili originalno. Detalji poznati s njegove veće braće, poput maske hladnjaka uspješno su integrirani, ali sve pomalo podsjeća na već viđeno. Više puta tijekom sedmodnevnog testa naišli smo na komentar, kako i20 nalikuje aktualnoj Opel Corsi. Možda i nalikuje, osobito na slikama. Međutim, moramo priznati kako uživo i20 izgleda moderno, svježe, istina ne previše originalno, ali možda ono što je najbitnije za kupce vozila ove klase i ovog cjenovnog ranga, sasvim sigurno i20 neće zastarjeti preko noći. Elementi koji malenom Hyundaiju ipak osiguravaju prepoznatljivost i odmak od očitih uzora pronađenih kod konkurencije su prednja maska hladnjaka po uzoru na i30, velika prednja i stražnja svjetla, dominantne pozicije maglenki na prednjem braniku (na našu žalost, testni primjerak ih nije imao, što bi zasigurno poboljšalo estetiku prednjeg dijela). Tu su i simpatične dvije bočne linije, od kojih jedna prati kut pada stražnjih svjetala. Već pri prvom pogledu na i20, njegov visoki krov i njegovu liniju, prepoznaje se nastavak priče započete s Getzom. Drugim riječima, što više prostora u unutrašnjosti, jednostavnost pri rukovanju i nenametljivost kao odlike. Na tom tragu su i dužina od gotovo četiri metra, visina od 150 cm i širina od 171 cm, sve mjere, koje ga svrstavaju uz bok najvećim pripadnicima klase. Vrlina prostranosti Da vanjske mjere nisu uzaludne, pokazuje se već pri prvom ulasku u automobil. Sam dizajn unutrašnjosti, jednostavne, minimalističke instrumentne ploče (ne i dosadno „prazne“), masivnog središnjeg grebena i vrlo efektno i originalno postavljenog putnog računala na njegovom vrhu, ugodno nas je iznenadio i još jednom uvjerio, kako je Hyundai dostigao razvikaniju, ali ne i bolju konkurenciju. Ipak, ima nedostataka, koje bi mogli svesti pod zajednički nazivnik – plastika. Tvrda na pogled i na dodir, umanjuje pozitivan dojam unutrašnjosti. Gdje god pogledali ili što god dotaknuli, uvjeriti će vas kako je štednja bila prisutna i pri izboru plastičnih materijala i kako je ipak riječ o gradskom automobilu kod kojeg često cijena igra odlučujuću ulogu. Stvar zaista u velikoj mjeri spašava zavidna kvaliteta izrade i preciznost spojeva, kakvu često ne nalazimo ni kod višestruko skupljih automobila. Prostranost je primjetna i na stražnjoj klupi. Naravno putnici straga neće uživati komfor vozača i suvozača, ali znajući u automobilu koje veličine se voze, zaista neće imati razloga za prigovor. Oprema je solidna, a aktivna i pasivna sigurnost na razini je današnjeg modernog vremena. Kao točka na i(20) ostaje nam prtljažnik i njegovih 295 litara, što uz djeljivu stražnju klupu vodi maleni Hyundai gotovo na sam vrh klase. Dakle, za razliku od smirene i iskreno rečeno ne pretjerano originalne vanjštine, unutrašnjost Hyundaija i20 najbolji je dokaz, koliko su se korejci približili japanskoj i europskoj konkurenciji, štoviše u detaljima mogu biti i uzor. Najmanji, ali sasvim dostatan motor Testni primjerak pokretao je 1,25-litreni benzinac, snage 78 KS i najvećeg okretnog momenta od 119 Nm raspoloživog pri 4000 o/min. I pokretao ga je vrlo solidno, zapravo iznenađujuće agilno, u svakom trenutku ostavljajući dojam, kako je unatoč nominalno najmanjem motoru u i20 gami, sasvim solidan izbor s kojim zasigurno nećete biti razočarani.
U skladu sa solidnim motorom nalazi se i mjenjač svjetlosnih godina udaljen od nekadašnjih loših mjenjača kakve smo susretali u automobilima ovog korejskog proizvođača. Doduše, još uvijek prilikom brze izmjene zna pokazati određenu nepreciznost, ali sve u svemu nitko ne smije biti razočaran njegovom preciznošću i kratkim hodovima. Kako motor ipak ne puca od snage i kako će većina ovih automobila životni vijek provesti na gradskim prometnicama, izostanak šestog stupnja nije nedostatak, tim više što su četvrta i peta brzina duže proračunate, upravo u svrhu trajnosti motora i povoljnije potrošnje prilikom vožnje otvorenim cestama.
Potrošnja, oko 7 litara u prosjeku sasvim je na razini onoga, što smo očekivali od ovako motoriziranog Hyundaija i20. Ovako motorizirani gradski mališan nije sportaš što vrlo dobro znaju svi koji ga kupuju. Sve na njemu, od motora, upravljača, mjenjača i ovjesa namijenjeno je laganoj, no ne i presporoj vožnji bez stresa. Jednostavnošću uporabe i izvedbe svi ti sklopovi će vrlo vjerojatno omogućiti vlasniku ugodnu vožnju dugi niz godina. I za kraj...
Jednostavno, filozofija napada iz drugog plana i ovaj put donosi bodove. Sada ostali i te kako moraju računati na još jednog ozbiljnog igrača u klasi koji neće tako lako odustati u pohodu na sam vrh. Ukratko, za sve kojima treba kvalitetno i moderno vozilo, izvrsnog odnosa uloženog i dobivenog, te relativno povoljne cijene Hyundai i20 trebao bi se naći visoko na listi želja. Rekli smo, relativno povoljne cijene, jer Hyundai više (neovisno o kojoj klasi pričamo) ne prodaje najjeftinije automobile, ali još uvijek, gledajući što nude drugi i po kojoj cijeni, njegovi automobili pripadaju u red najpovoljnijih kupnji. Tako je i s i20. Za ovakav sklop kvalitete, motorizacije, ponude prostora i opreme nešto manje od 90.000 kuna pošteno je odmjerena cijena koja će zasigurno privući mnoge. TEHNIČKE KARAKTERISTIKE Motor: benzinski, četiri ventila po cilindru, postavljen sprijeda poprečno Svakako pogledajte i ove članke
|
||||