| Baš je vruće… |
|
|
|
| Autor Laura | ||||
| Ponedjeljak, 23 JUNE 2008 07:19 | ||||
|
A kako i ne bi, rano jutro je i ja brzam na posao. Iako moj autić zuji pod klimom, topli zrak nemilosrdno već rastapa moju tek nanešenu dnevnu šminku. Srećom jurim smjerom koji vodi van grada tako da zaobilazim ranojutarnju gradsku gužvu. Prošla sam Jadranski most i novozagrebački rotor (koji dobrom broju žena zadaje poprilične strahove i glavobolje!, but why?) spuštam se autocestom prema jugu.
Nakon koji kilometar budi se u meni poznati „ljetno-morski“ osjećaj. A kako i ne bi… Zagrepčani će prepoznati asocijacije: rano jutro, vrući asfalt koji titra pred očima, tri trake ceste vode van grada, ljetna ležerna odjeća, toplina i kapljice znoja, nailazak na naplatne kućice… „Vozimo se prema moru!!!“. Bacim kratak pogled u ogledalo na sjenilu, dobro je: maskara je još na svom mjestu, otvorim prozor, baš da osjetim taj omiljeni ljetni zrak i pružim ruku u „vjetar“ da osuši oznojeni dlan. Dobar je osjećaj brzati put mora, baš ništa mi ne smeta što je vruće… Što zamišljam dalje? Stotine kilometara uzbudljive, napete vožnje je ispred mene… Ja ne odvraćam pogled sa titrave ceste, tek pojačavam, glasno, radio. Što svira? Vidi vraga: Depeche Mode: Dream on! Buđenje! Prestrojavanje! Posljednji je trenutak, zadnji izlaz prije naplatnih kućica, jer ja ipak „putujem“ na posao. Prestat ću sanjat na trenutak, biti strpljiva i vesela jer za tjedan-dva taj san postaje moj Godišnji Odmor! Svakako pogledajte i ove članke
|
||||