Evo, polako je došla i sezona vikenda na moru… Posljednjih nekoliko godina bi samo smišljala kombinacije kako što prije, žurnije, u rekordom roku doći do mora. Zvala bi HAK sto puta, pratila vijesti, tražila kamere s autocesta po internetu, osluškivala kako ljudi planiraju: put u petak poslijepodne, zbrisat ranije s posla… ili izbjeći gužvu, odspavati doma i krenuti ranom zorom subotom (ipak se još da iskoristiti cijeli taj dan).
Poslije bi se danima prepričavalo o rekordnim vremenima dolaska, o prolaznim vremenima po postajama… No prošli vikend je za mene bio sasvim druga priča. Krenula sam lagano iz Zagreba put mora. Namjeravala sam ići ličkom magistralom, a ne autoputom. Negdje pred Karlovcem sjetim se da je nedavno Autoweb objavio vijest da se Oldtimeri okupljaju u Ozlju. Koja je to subota? Ova? Skinem se s autoceste i krenem prema Ozlju… 'Old school desant na Ozalj' -zgodno okupljanje, autići ušminkani, sjaje se, ekipica već slaže prazne flaše pivca ispred sebe, fotkaju se, smiju, druže… Klinci trčkaraju uz rijeku. Entuzijasti postavljaju šatore, da… najavili su i kampiranje, sjetim se. Usliknem i ja koju fotkicu kroz laganu kišnu zavjesu (šteta, vrijeme im baš nije bilo naklonjeno), prošetam i nastavljam svoj put.    Slijedi uživancija zavojitom cestom između sočnih, zelenih, tek razlistalih brežuljaka. Vrijeme tipično proljetno, red sunca, red kišice. Uz cestu se redaju restorani… iako zatvorena u autu, do mene kao da dopire miris pečenog janjca. (Što sve čovjek nije u stanju izfantazirat u glavi!) Nakon tople papice! ubrzo se spuštamo prema Slunju. Ajmo stati u Rastokama na kavicu! A kad tamo muving, hrpa ljudi, trenaca, vozikaju se amo-tamo, ljudi načičkani po mostu, navijaju: Rast Raft 2008., Euro kup u raftingu. Oduševljena (nikad prije nisam gledala, niti bila na raftingu) vadim kameru, uživim se i ja u tu raspoloženu masu ljudi…  Nastavljamo laganini prema moru, silaskom s Velebita zapuhne me taj dobro poznati, omiljeni morski zrak. Prošetala sam još uvijek praznim noćnim rivama, obišla neke kampove (čak ima i ljudi), namočila noge u hladnom moru i osunčala lice… i po stoti put zaključila da nema ljepšeg načina ljetovanja do kampiranja. Koja razlika od mojih uobičajenjih putnih jurnjava! No, čovjek(žena) uči dok je živ(a)… Svakako pogledajte i ove članke
|